Jeste li se ikad zapitali kako je sve započelo? Odakle smo mi zapravo? Pođimo na put u Afriku, kolijevku čovječanstva.
Evolucijska povijest primata može se pratiti čak 65 milijuna godina unatrag. Naši predci migrirali su s istoka Afrike u Aziju, pa u Europu, a kasnije čak i u Ameriku! Možda se to čini nemoguće zato što u to doba nije bilo niti kola, a kamo li brodova, automobila ili aviona, ali su razine mora bile puno niže nego danas, stoga su mogli jednostavno prehodati s jednog kontinenta na drugi.
Ljudi su najprije imali dlaku posvuda i razgovarali su preko vriskova te bili niži s debljim bedrima i spljoštenom glavom. Ali, s vremenom, razvili smo se, glave su nam se izdužile, bedra stanjila, povisili smo se i počeli razvijati govor. Taj se razvoj zove evolucija, a događa se i dan danas, samo vrlo sporo, stoga ne možemo ni primijetiti!
Život prije civilizacije
Prapovijest dijelimo na dva dijela: kameno doba i metalno doba. Kameno doba dijelimo na staro kameno doba (paleolitik), srednje kameno doba (mezolitik) i mlađe kameno doba (neolitik), a metalno doba na bakreno doba, brončano doba i željezno doba. Ljudi su štovali prirodne pojave kao volju duhova, za koje se smatralo da će kazniti one koji ih razljute. Poznato je i da su bili umjetničke duše, a dokazi su slike u pećinama i skulpture Venera, kipove žena koji su bili prikazani s većim grudima i bokovima, simbolima plodnosti i majčinstva.
Najprije su im skloništa činile pećine, koje su ih čuvale od predatora i nevremena, ali su kasnije nomadi, ljudi koji su (najčešće u plemenima putovali s mjesta na mjesto) izumili najmoderniji način prenošenja skloništa na novo odredište, šator. Konstrukciju su činili tanki ali tvrdi štapovi, koji su bili povezani užetom, a zatim bi se preko njih stavila životinjska koža koja bi se ukrasila šarenim slikama(najčešće obilježjima plemena). Kasnije, kad su se ljudi počeli smještati na stalnim staništima, nastale su i druge vrste građevina. Kolibe su najčešće bile građene od drva i kamena, krov bi im bio slamnat i najčešće bi imao dimnjak. Sojenice su bile drvene građevine iznad vode. Stajale bi na drvenim platformama iznad vode i imale su ljestve, koje bi se po noći podigle kako predatori ne bi mogli ući u kuću. Zemunice su bile poznate kao građevine ispod zemlje. Imale bi dimnjak kroz koji bi izlazio dim iz vatre koja se palila na ognjištu.
Često se vjeruje da su se samo muškarci bavili lovom, a žene samo brigom za djecu i kućanstvo, ali kasnija arheološka istraživanja pokazale su da je ta informacija gotovo u potpunosti netočna te da se žene nisu samo bavile lovom, već da su često žene upravo bile te koje su učile djecu kako loviti i brinuti se za sebe.
Život u prapovijesnom dobu bio je znatno teži nego što je danas. Nisu postojala cijepiva, što je značilo da su djeca često umirala u ranoj dobi od raznih bolesti, a kako nije bilo ni profesionalaca u medicini, ljudi su ovisili o plemenskim šamanima i iscjeliteljima, čije su metode liječenja bile… neobične. Na primjer, glavobolje bi se liječile bušenjem rupe u lubanji, a za teže bolesti bi se puštala krv tako da se tekućine u tijelu dovedu u “ravnotežu”. Ali još su veću prijetnju predstavljali razni grabežljivci koji su lutali uokolo. Kuće često nisu imale lokote, brave, a čak ni vrata, pa su se ljudi morali snalaziti kako im životinje puno veće i opasnije od običnog miša ili komarca ne bi ulazile u dom. Često puta bi najvještiji lovci u zajednici ostali budni cijelu noć kako bi otjerali prijetnje ili upozorili ostatak na kakvu nadolazeću opasnost.